Ukoliko bi pokušali da u jednoj rečenici iskažemo viziju razvoja Cetinja predložio bih da ona glasi: Mi želimo Cetinje koje će biti ugodno za život njegovih građana i gostiju, koje će biti poznato i zanimljivo za turiste i ljude dobre volje.
Ovaj sasvim prihvatljivi cilj nije problem definisati već je problem kako ga ostvariti. On otvara četiri osnovna pitanja: sa koje polazne tačke ili osnove se kreće prema ostvarivanju ovog cilja, sa kojim resursima, kojim će se mehanizmima ostvariti ovaj cilj i kako će se njegovo ostvarivanje finansirati.

Polazna osnova je veoma važan elemenat u određivanju strategije razvoja jednog grada i planiranja akcija i aktivnosti koje treba preduzeti u ostvarivanju bilo kojeg cilja. Da bi smo znali koja je polazna osnova na kojoj se Cetinje danas nalazi potrebno je da lokalna samouprava sačini sveobuhvatnu bazu podataka sa svim relevantnim podacima o Cetinjskoj opštini. U ovoj bazi nalazili bi se podaci o klimatskim osobinama ovog prostora, stanju infrastrukture, privrednim kapacitetima, kadrovski, kulturni i turistički potencijali grada, kao i brojni drugi podaci od broja turističkih ležajeva do broja parking mjesta i slično. Ova baza bi morala da sadrži i precizne podatke o nadleštvima državnih i drugih subjekata na prostoru opštine Cetinje i njihove obaveze. Znači potrebno je da se uradi jedna jedinstvena baza podataka sa svim relevantnim podacima o Cetinjskoj opštini. Lokalna samouprava bi trebala da definiše koji su to podaci u tom smislu formirati tim pojedinaca koji će sakupiti i sistematizovati jednu takvu bazu podataka.
Drugo pitanje su resursi i ja ću se osvrnuti na resurs koji je na Cetinju najlakše prepoznatljiv, a to su institucije kulture i kulturno istorijski potencijali Cetinja. Na području opštine Cetinje nalazi se šest nacionalnih institucija kulture: Narodna biblioteka, Narodni muzej, Zavod za zaštitu spomenika, Mauzolej na Lovćenu, Kraljevsko pozorište i Državni Arhiv. U ovim ustanovama stalno je zaposleno 382 radnika čija se primanja finansiraju iz budžeta. Za plate, rad i programe ovih ustanova iz državnog budžeta 2006. godine izdvojeno je oko 300 miliona eura. U najvećem dijelu ova sredstva se izdvajaju iz budžeta Ministarstva kulture i medija. Isti iznos se u kontinuitetu izdvaja zadnjih 10 godina i to je suma od oko 30 miliona eura a treba znati da su 2,5 miliona eura trećina budžeta Ministarstva kulture i da je 2,5 miliona eura negdje na nivou budžeta Opštine Cetinje.
Sve ove institucije kroz svoju djelatnost imaju šansu da ostvaruju i neke druge dodatne prihode i to od: izrade projekata i konzervatorskih radova, izdavačke djelatnosti, iznajmljivanja prostora i scene, prodaje ulaznica i suvenira. Podaci za 2005. godinu govore da je Narodni muzej te godine imao oko 110 hiljada posjetilaca i od prodaje ulaznica i suvenira ostvario prihod od preko 250.000 eura. Osnovno pitanje je kakvu korist ima i može od ovih ustanova imati Cetinje. U cilju boljeg iskorišćavanja ovog resursa i kvalitetnije saradnje sa lokalnom upravom, moja je ideja i vjerujem da će ona u skorijoj budućnosti biti realizovna, da predstavnici lokalne samouprave i NVO sektora iz Cetinja budu zastupljeni u Upravnim odborima ovih institucija što do sada nije bio slučaj.
Kroz njihovo učešće u radu Upravnih odbora, koji u nekim ustanovama biraju i direktore napravila bi se kopča između lokalne samouprave i ovih institucija.
Značajan kulturni potencijal Cetinja predstavlja i 55 spomenika kulture od kojih su 27 u gradskom a 28 u prigradskom području i to u najvećem dijelu u zonama Nacionalnih parkova Lovćen i Skadarsko jezero.
Treće pitanje je pitanje finansiranja razvojnih projekata ili finansiranje programa koji mogu pospješiti investitore da ulažu u Cetinjsku opštinu. Veoma je jednostavno kroz bazu podataka i saznanja ko je za što nadležan iskoristiti obavezu državnih organa da finansiraju određene projekte u Cetinju. Ja ću se osvrnuti na dva po meni temeljna projekta koji će presudno uticati na dalji razvoj Cetinja, to su Glavni i Detaljni prostorni planovi Cetinja i Strategija razvoja saobraćaja u Crnoj Gori. Ukoliko opštinska vlast iskoristi iskazanu volju Države da pomogne razvojne projekte ona treba da traži da Ministarstvo uređenja prostora logistikom i finansijski pomogne u izradi prostornih planova. Takođe od Ministarstva saobraćaja treba tražiti da u okviru već predviđenog projekta Rekonstrukcije puta Primorje – Podgorica – Granica sa Srbijom izgradi put Cetinje –Budva koji će biti udoban, bezbjedan, i uvijek prohodan. U najkraćem, ako Prostorni plan Cetinja umjesto pustih fabričkih hala predviđa hotelske komplekse a strategija razvoja kratak i kvalitetan put do mora, Cetinje će se pretvoriti u primorski grad, što će sasvim sigurno uticati da se pojave investitori koji će željeti da svoj kapital ulože na Cetinje.
I poslednja stvar na koju želim da skrenem pažnju jeste Zakon o prijestonici kao jedan od važnih mehanizama koji može uticati na brži razvoj grada.
Drugo pitanje je koje organe vlasti i koje institucije treba vratiti na Cetinje.
Smatram da ako su na Cetinju mogli čitav život da žive i vladaju Sveti Petar i Kralj Nikola onda to mogu i moraju i svi budući predsjednici Crne Gore barem u vremenu koliko im traje mandat.
Takođe mislim da na Cetinju trajno treba da se nalaze sudska i zakonodavna vlast, Ustavni sud Crne Gore i Parlament Crne Gore, čime bi Cetinje postalo prava prijestonica.
Sa druge strane Vlada je jedan veoma mobilan izvršni organ sa potrebom za nizom dnevnih komunikacija, kao i potrebom da njena Ministarstva uvijek budu dostupna svim građanima Crne Gore.
I da zaključim, lokalna samouprava i Cetinjani treba dobro da promisle koje će projekte kandidovati Senatu prijestonice jer će on u ime države Crne Gore odlučivati o tome koji će se projekti od interesa za brži razvoj prijestonice finansirati iz budžeta.